Transformirati svaku patnju, svaku slabost u našu snagu dio je iskonske svete alkemije. Solve et coagula. I to je ono što smo ovdje došli učiti. Zemlja je predivno učilište i poligon za vježbanje upravo ove vještine. I ovo je najbitnije, osnovno, vrlo praktično znanje koje čini razliku između Svjetlosnika i bezjaka, probuđenog i spavača. Jer kako ćeš svijetliti ako se ne znaš osvijetliti? I ne, nije važno koliko mirisnih štapića si upalio, koliko duhovnih knjiga si pročitao i koliko pera si stavio u kosu. Kada te Život stisne, važno je samo koliko imaš slobodne energije i vještine iskaljene u vatri Tihog Znanja kako bi mogao svjesno raspakirati svaku kakicu u šljokicu. Kako to izgleda kroz osobnu perspektivu naše Ines, pročitajte u tekstu.
I bi strah…
Strah. Taj poznati osjećaj. Osjećam ga kako polagano počinje obuzimati moje tijelo. Iz svog ledenog centra širi se poput kuge. Širi se i šapuće:
„Da baš tebi će to uspjeti…
…Nisi dovoljno dobra.
Umrijet ćeš.
… Sama…
…Odbačena.“
Ledeni, paralizirajući pipci počinju se širiti… I bosti… I uzimati me… Um se pretvorio u radioprijemnik frekvencije „Strah“ i iznova i iznova šapuće:
„Ne vrijediš…
…Umrijet ćeš…
…Sama…
…Napuštena…
…Jadna…
…Svi ti se smiju…
…Pogledaj kako si nemoćna.
Umrijet ćeš.“
Jad i nemoć vrište u meni ledenim vriskom. Ali vrisak se ne čuje jer toliko je velika ta nemoć da nema snage ni za zvuk.
Svjesnost Straha
Promatram.
Dišem.
„Kako zanimljivo.“ Moj unutarnji Promatrač pomišlja.
JAD, bijeda, nemoć, bol…
Jad, bijeda, nemoć, BOL…
Jad, bijeda, NEMOĆ, bol…
Vrtlog iz kojeg izlaska NEMA… PATNJA.
Potpuna paraliza.
„Kako zanimljivo!“ – istim nedirnutim, mirnim tonom, onaj koji nikad nije nastao i onaj koji nikad neće nestati, pomišlja.
(„Umrijet ćeš! Sama! Bez ikoga!“ Ledeno stvorenje šapuće i vrišti istodobno u meni).
Odlučujem.
Dopuštam.
Ne borim se.
Dopuštanje
Mojim vještičjim okom vidim razne verzije budućnosti poput zlatnih niti koje plešu ispred mene. Svaka u svom ritmu. I vidim da borba samo pojačava grč straha. Borba nije rješenje. Tama se ne može razriješiti tamom.
I zato dopuštam.
Dopuštam još više.
Ma neka sam jadna! Ma neka ne vrijedim! Ma neka umrem! I puštam tu opijajuću Nemoć da me potpuno obuzme. I nalazim uživanje u tom jadu, u toj patnji. A vještičje oko još uvijek promatra. I vidi. Vidi kako to svjesno uživanje opušta pipke ledenog entiteta Straha.
Uživanje
I zato nalazim još više uživanja u tome. U toj paralizi i nemoći. „O kako li je lijepo biti nemoćan! O kako li je lijepo biti malen i jadan! Nikakve odgovornosti. Nikakve mogućnosti. Nikakve akcije. Bez straha da ću uspjeti. O paralizirajuće miline! Spasite me spasitelji na vašoj sam milosti! Jadna mala ja koja ne mogu ništa.“
Prihvaćanjem sam se umilila strahu i vidim kako nadmoćno opušta svoj stisak s mišlju da me podčinio. Vještičjim okom promatram njegov izvor u meni. Kako istovremeno slasno i hladno širi svoje pipke. Osjećam ga kako izvire iz gornjeg dijela trbuha. I umišljenom suverenošću se širi.
Odlučujem.
Vatrene Točke
S tri poticaja vatre iz trećeg centra svjesnosti palim vatrene točke na dlanovima. Osjećam navalu topline kako prolazi kroz mene u tankom ali fokusiranom pravcu do dlanova. Hrani ih, napaja. Centri dlanova ubrzo svijetle vatrom Kristove svijesti. Onom koja ne pali i ne uništava već Vatrom koja grli, topi i transformira. Snaga svete Alkemije je u njoj. Solve et coagula.
Dlanove stavljam na izvor Straha i puštam Vatru u njegov centar. Nema tu borbe, nema tu želje za uništenjem. Ovo je skladan ples Tame i Svjetla koji smo došli ovdje naučiti plesati. I zato s puno Ljubavi i nježnosti, bez osude topim i milujem, milujem i topim. Puštam da Vatra rastopi bilo kakvu paralizu, bilo kakvu stisnutost. Gugućem strahu kao malom djetetu: „U redu je. Na sigurnom si.“
Solve Et Coagula
Dovodim dah pod svoju nježnu i svjesnu kontrolu. Osluškujem srce i nježno počinjem kontrolirati njegove otkucaje. Majka Zemlja me podržava, u njezinom sam naručju. Uvijek. Kucam zajedno s njom. Topim strah i promatram. Moj neprijatelj se topi i postaje moj učitelj. Učitelj koji se smiješi. Zatim se i učitelj topi i ostaje samo učenje. U centru Straha mala, ali beskrajno sjajna zlatna kugla. Dar Kreacije. Pulsira Snagom. Mirom. Tihim Znanjem.
Svojim vještičjim okom gledam u nju i nalazim učenje. Ovog puta to je beskrajno povjerenje u Kreaciju. Jedina sigurnost koja je stvarna. Zahvalna prihvaćam.
Dar
Dopuštam si taj dar primiti. Fokusiranim udahom sjajna kugla ulazi u moju treću čakru i sočnim izdahom smješta se udobno. Kroz treću čakru informira cijelo moje tijelo o novom stanju. Znam da sam voljena. Znam da sam podržana. Znam da sam sigurna. Uvijek. Dijete sam Majke Zemlje i Oca Neba i njihova snaga teče kroz mene.
I kroz ovo zemaljsko tijelo pričam akcijama jer to je jezik 3D-a. I vještičjim okom promatram kako se moj Đuro naslađuje svaki puta kada me učini bez-akcijskom. I vidim ga kako čeka svoju novu priliku. I ne zamjeram mu već ga volim. Volim što me drži Budnom. Završavam vježbu.
Snaga Svete Alkemije
Jedan običan trening u životu Vještice. I iskreno, da li sjedim u meditaciji i radim ovu vježbu ili mi je Život servirao jednu vrlo životnu praksu, svejedno je. Sve je to praksa. Moj živčani sustav više ne radi razliku. Jer kroz moje tijelo teče snaga svete Alkemije. Sposobnost da raspakiram svaku Tamu u Svjetlost. I tu sposobnost sam sama ovdje stavila jer nitko drugi to ne može učiniti umjesto mene. Kako? Dugotrajnom, strpljivom, nježnom, lukavom i nemilosrdnom praksom.
Praksa, praksa, praksa jer sve dolazi
I da, Život donosi SVE jer i mi sami jesmo SVE. (Život me oduvijek podsjećao na liniju na EKG-u. Sve dok ide gore – dole znači da smo živi. Ako je crta ravna, to znači Smrt.) Pitanje je samo kako ćemo se s tim nositi. Da li reagiramo instinktivno iz naših rana? Ili radimo proaktivnu akciju iz našeg mirnog središta?
Veliki Rad
I ovo sad može zvučati vrlo jednostavno. I jest – u teoriji. U praksi je teško. Zapravo, ako želimo biti točni, teško je samo onoliko koliko mi sami nosimo težine u sebi. I zato Veliki Rad! Sistematičan prolaz kroz prakse kako bismo malo pomalo oslobodili svoju energiju, otpustili težinu i onda s lakoćom stvarali svjesno.
I iz vlastitog iskustva znam da to ne znači da će Svijet prestati ići gore – dolje. To ne znači da će sve oko nas biti mlijeko i med, šljokice i jednorozi. I dalje ćemo dobivati govna. Jer Svijet je obilje svega. I Svjetla i Tame. I govna su potrebna. Ona su naše gnojivo za rast ako ih u gnojivo znamo pretvoriti. I tu smo da bismo iskusili sve. Svjesno ili nesvjesno.
Nije problem u problemu već u nama
Spavač to ne vidi. Spavaču se stalno čini da je u problemima. Ali „problem“ je u svom doslovnom prijevodu iz starogrčkog (pro – ispred; ballein – staviti) „ono što je stavljeno ispred“ nas. Nije niti pozitivno niti negativno, niti dobro niti loše. Te etikete lijepimo mi ovisno o tome koje etikete imamo u sebi dostupne. Mi smo ti koji od „problema“ radimo problem. Veliki Rad nam daje snagu da svjesno raspakiramo sve što je Kreacija stavila ispred nas. Jer sve što ona stavlja ispred nas, zapakirani je dar. Kako stvar ne bi bila prejednostavna (jer volimo uzbuđenja), taj dar je zapakiran u „kakicu“. Što je dar veći, sukladno tome i pakiranje iliti kakica je veća. Pa ne može veliki dar stati u malu kakicu! Zar ne?
Slobodna energija – gorivo za Magiju
Sve ovo u teoriji zvuči još uvijek jednostavno ali zato se u teoriji i ne krije ovo učenje već samo i jedino u praksi! U osobnom iskustvu koje radimo iznova i iznova. Kako bismo ojačali te svjetlosne „mišiće“. Naravno, za početak, da bismo to uopće imali snage raspakirati potrebna je slobodna energija! Ona je poput goriva na našem Zlatnom putu. Slobodna životna energija je ona koju obično trošimo na održavanje vlastite slike o sebi, svoje tzv. osobne priče. Trošimo ju na prianjanja na partnera, djecu, posao, status… Trošimo ju na zamjeranja („To je bilo toliko strašno od tebe da ti to nikada neću oprostiti…“- znači da ste upravo svoj komadić životne energije odlučili dati zauvijek.) Sve dok se svojom životnom energijom razbacujemo na ovakav način mi nemamo goriva za raspakiravanje kakica, svjesno stvaranje života, a o višoj magiji da ni ne govorimo.
Opus Magnum
I zato Veliki Rad! Sistematičan i ustrajan. I budite spremni. Veliki Rad je u počecima nešto poput pripreme za duhovnu legiju Stranaca. Žestok i nemilosrdan. Susret sa svim svojim čudovištima iz ormara zagarantiran. (Sanja i ja obično kažemo da je za Veliki Rad potrebno imati Kozmička muda. Ali bez brige, i ona se grade praksom.)
Kako prolazimo kroz svetu alkemiju, solve et coagula, Velikog Rada, tako uviđamo da je Veliki Rad uistinu put Srca. Da, žestok i nemilosrdan ali samo prema našoj Tami. Tako dobivamo Snagu raspakirati svaku Kakicu. I tada iako nam Svijet i dalje donosi SVE, mi smo sigurni. Jer nijedna Tama nam ne može naštetiti. Jer u svakoj kakici vidimo priliku za novu šljokicu u našim Životima. I zato živjele kakice i živjele šljokice. I živjela ova luda Igra Života!
Jedna sam od Svjetlosnika. Ona koja ne okreće glavu, ona koja uživa u mirisu kakice jer zna da Tama u sebi skriva dar. Prihvaćam odgovornost i to mi daje moć. Ovo je moj svjesni odabir. A što ti biraš?
Biraj svjesno i postani superjunak svoje priče!
SuperNaturals ti nudi mnoštvo radionica koje te uvode u svjesno upravljanje vlastitom energijom:
A dodatnu inspiraciju potraži na našem YouTube kanalu i uživaj u pregršt besplatnih sadržaja:
