SuperNaturals

Otključaj zaboravljena znanja u sebi!

Zagrliti svojeg učitelja, osjetiti njegovo Srce, pipnuti njegovo tijelo pod svojim rukama, okusiti šapat njegovog glasa u uhu – iskustvo je koje doda još autentičnosti na tvoju autentičnost, još cjelovitosti na tvoju cjelovitost! Riječi su bitne, da, ali prožeti se fizički energijom osobe koja ima Mudrost za kojom žudiš, i zna ono što ti želiš znati, i prošao je Put kojim ti koračaš, suptilno pokrene u tebi proces otvaranja Tihog Znanja… 

Stisnuta između dvije Indijanke s visokim šeširima i dugim pletenicama, crnim kao ugljen, truckam se u “collectivu”, kombiju za prijevoz lokalaca. Oko mene nekoliko žena u tradicionalnim peruanskim haljinama. U krilu im kokoške u kartonskim kutijama, povremeno se oglase, inače ne bih ni znala da su s nama. Nasred poda kombija leži ogromna crna vreća, puna listova koke. Svako toliko mi padne na pamet Pablo Escobar, i koliko je fulao poantu… no to sada nije bitno. 

Višedimenzionalne planine Svete Doline prolaze kraj nas, a ja se osjećam kao Luda iz Tarota: sama, u potpuno nepoznatom svijetu, idem prema nečemu što će biti ili moje najveće uzbuđenje – ili potpuni fijasko. (A možda ostanem i bez bubrega.) Osmjeh mi stalno bježi, da može omotao bi se oko cijele glave… Da ova ekipa oko mene zna gdje ja idem!! 

Iskrcavam se iz kombija usred – ničega. Ispred mene brdo, šumetina. Kiša pada pa stane, nemam kišobran, ne zanima me. Moj je cilj na vrhu ovog brda, nadam se (nisam valjda “fulala ceo fudbal” – jer ni Google me ne bi pronašao!). Uspinjem se po imaginarnom puteljku među drvećem, tu i tamo kakva ruševna kućica, poneki pas… 

Traje taj uspon. Tišina i jasnoća Svete Doline nisu oko mene, u meni su. I znam, osjećam cijelim tijelom, da ću uskoro ostvariti jednu od svojih najvećih želja!  

Na vrhu brda nazirem kućicu. Iznenađenje! Izgleda kao kućica iz bajke: sređena, prekrasna, topla… Poput one iz Ivice i Marice? Razveselila me ta misao, pa odmah porazila: “Možda sam na krivom brdu?”. Tog časa, iz dvorišta prema meni istrčava šareni pekinezer, srce mi se razgaljuje od njegovog slatkog laveža… a iza njega mirno korača – Ona.  

“Ima jedna Vještica, živi na vrhu brda,” rekla mi je Aline, moja peruansko-škotska prijateljica, par dana ranije. “Nevjerojatne moći ima!” 

Vještica!? Raširila sam sva osjetila. 

“Iscijelila me od ljubavnih jada…” pričala mi je Aline. “Objasnila mi je zašto stalno padam na krive frajere, istopila moje traume iz djetinjstva…” Svašta se dogodilo mojoj Alini tijekom par godina života u Peruu, a šlag na torti i najveće iscjeljenje bio je rad s – Vješticom Meredith. 

“Je li moguće? Zar sada da dobijem taj poklon Kreacije? Usred Svete Doline, u kraljevstvu Majke Ayahuasce, gdje sam došla raditi sa šamanima?! Zar ću sad, sasvim neočekivano, kad sam na posve drugom putu, sada ću dobiti priliku za ispunjenje mojih djetinjih vlažnih snova?!” Vještica! Prava, samoproglašena Vještica! 

I spremna me primiti?! Ima li veće sreće u svemiru? 

Je li ovo stvarno?! Ciktala sam od oduševljenja.

Meredith je prelijepa. Mlada je, mnogo mlađa nego što sam mislila. Kosa joj se prelijeva u bojama meda, oči joj sjaje. Iza nje su rane seksualnog nasilja, pa teške ovisnosti, pa tumora, i potom – iscijeljenja uz pomoć Magije. 

Ona je ta, osjećam to u svakom atomu svojeg bića. Ona je ta koja će mi – napokon! – otvoriti vrata Magije! 

To popodne u Svetoj Dolini, na bezimenom brdu koje ne bih znala više pronaći, iskusila sam Magiju na djelu i dobila ključeve svojeg kaveza. Zavjetovala sam se tada Meredith na godinu dana rada s njom. Bila bih se zavjetovala na što god da je htjela, jer ona je bila moj Poklon, sve za čime sam čeznula i sanjarila… Već sam tada znala da je susret s njom tek prvi korak na mojem Putu Magije, koji je strpljivo čekao da se rasprostre ispred mene – kad ja budem spremna. 

Otkad znam za sebe, želim učiti Magiju. Crteži zle vještice iz Snjeguljice krasili su sve zidove moje sobe još puno prije nego što sam naučila crtati! Čarolije, čarobni štapići, kristalne kugle… sve me to privlačilo najviše na svijetu. A ništa, baš ništa nije upućivalo da ću ikada to i dobiti. Čak sam već mislila da Magija nije stvarna, da je to samo suluda fiksacija mojeg uma. 

Tek sam tog popodneva, u bajkovitoj kućici s nasmijanom Meredith, shvatila da me sav moj put kroz jogu, tantru, šamanske ceremonije i mistična iskustva vodio upravo do tu, do kud sam oduvijek željela stići – do Ceremonijalne Magije. 

Petak 13. Listopad 2023.

Prošle su godine od moje peruanske avanture. Krčenje džungle Ceremonijalne Magije pokazalo se kao vrlo naporan rad, pun stranputica, dilema i neodgovorenih pitanja, no nakon duge potrage pronašla sam za mene savršenog Učitelja. 

I evo me, napokon, u New Yorku, gradu koji su sagradili magovi! Cijeli svijet sam obišla, samo do tu nikako stići… Što se sve moralo dogoditi kako bi me napokon put naveo do prijestolnice civilizacije! Zabavan je Put Junaka.  

Jacuzzi u preluksuznoj vili, i nas petero, uronjeni u tople mjehuriće, dijelimo živote. Hladni zrak miluje nam obraze dok pričamo svoje priče, satima. Smijemo se glasno, oko nas šuma, srne i vjeverice. Da nas vidi neki laik sa strane, rekao bi – tulum i po! (Možda i orgija padne 🙂 ) 

Samo mi znamo tko smo: nas petero magijske braće i sestara, uronjeni u vodu koju smo posvetili. Danas smo se prvi put vidjeli i dotaknuli uživo. Tu smo na retreatu kod našeg učitelja, i sutra ćemo ga napokon izgrliti! Uzbuđeni smo kao djeca, a opet svjesni koliko smo odrasli, i koliko je trnja moralo proći pod našim stopalima kako bismo stigli do ovog svetog ujedinjenja.  

Dijelimo sve! Sve rane, sva iscjeljenja, sve ludorije, sva maštanja… bez ograde, bez zadrške. Jer ono što nas spaja čvršće je i jače od bilo koje veze: mi smo Circle 7, krug praktičara Magije, i zajedno koračamo po ovom trnovitom, uzbudljivom i začaranom putu!  

Mi smo oni koji nisu htjeli ući u “magijski red” (moji kolege Ameri imali su, za razliku od mene, pregršt prilika i za to). Mi smo oni koji ne žele akademsko znanje: mi želimo – praksu! Mi smo oni koji želimo prodrijeti u tajne Magije. Žudimo, strasno, za iskustvima opisanima u legendarnim zapisima… I tu smo kako bismo se upili u taj jacuzzi i otvorili srca i umove, nadrasli svoju prirodu, otključali tisućama godina zaključane tajne i postali – Magovi! 

Hehe, kako je zabavno biti odrastao a imati ovako lude snove – jer tada se Kreacija pobrine da dobijemo baš ovakvu, savršenu ekipu istomišljenika! 

I učitelja kakvog ni najluđi um ne bi mogao smisliti. 

Provesti vrijeme “uz stopala učitelja” za mene je oduvijek bio mamac: proputovala sam cijeli svijet trčeći za svojim učiteljima. I svaki je put bio neprocjenjiv, pun poklona, krcat iznenađenja! Kao Kinder jaje – nemaš pojma što ćeš dobiti, i uvijek dobiješ – upravo ono što trebaš.

Zagrliti svojeg učitelja, osjetiti njegovo Srce, pipnuti njegovo tijelo pod svojim rukama, okusiti šapat njegovog glasa u uhu – iskustvo je koje doda još autentičnosti na tvoju autentičnost, još cjelovitosti na tvoju cjelovitost! Riječi su bitne, da, ali prožeti se fizički energijom osobe koja ima Mudrost za kojom žudiš, i zna ono što ti želiš znati, i prošao je Put kojim ti koračaš, suptilno pokrene u tebi proces otvaranja Tihog Znanja… 

Neću nikada zaboraviti sve te zagrljaje koje sam iskusila, i kad se sjetim svakog od njih prožme me ganuće. Mnogo ih je bilo na mojem Putu, ali ovaj zagrljaj mi je značio više nego drugi. Možda zato jer je On za mene i dan danas potpuno iznenađenje. Ne bi mi nikad palo na pamet da ću “pasti” na južnjački šarm istetoviranog bradonje, obučenog od glave do pete u crno, koji ni srednju školu nije završio… a vodi ga Nemjerljiva Sila Magije. 

O, kako su zabavni putevi Kreacije! 

Osjećam se kao da je ovo sve san, kao da ovaj život živi neka druga Sanja. Ona koja je “imala sreće”. Istovremeno znam: ovo je sve samo još jedan dokaz da je SVE moguće i da su svi naši snovi ostvarivi – i to na najluđi mogući način! 

“Stvarno si došla, iz Hrvatske?!” šokirao se. Kao da sam s Marsa sletila! (Vjerojatno misli da sam iz neke zemlje koju Ameri zovu “there’ll be dragons.”) 

“Naravno da sam došla!” (Nema on pojma po kojim sam divljinama svijeta lutala u potragama – a tražila svo vrijeme Njega!) 

Zgrabila sam ga i stisnula njegovo krhko tijelo. Osjetila sam Izvor Moći koju tražim. Osjetila sam navalu ganuća i oko mi je zasuzilo, okusivši i energiju njegovog Puta. O koliko je patio! Kakvu je on misiju preuzeo na svoja nejaka pleća, koliko je mraka probavio, ni ne sanjajući da će ga, na kraju, dočekati otvorena srca sviju nas, njegovih učenika. Ne kuži da bismo mi svašta učinili za njega… i tako i treba biti. Bolje je za učitelja da ne zna koliko znači svojim učenicima. 

Provesti dane fokusirano radeći Magiju, slušajući Magiju, učeći Alkemiju i bivajući okružen ljudima koje nikad nećeš sresti slučajno, sve odreda iskusnim Magovima, otključava zaboravljena znanja u nama. Naša sjećanja protežu se u mnoge živote, povezana su sa svima i svime, jer jesmo Jedno. Sve je moguće! I dostižno. I sve jest sada i ovdje, tu za tebe, na tebi je “samo” da pružiš ruku i dohvatiš. 

Da, Magija je svugdje oko nas! Živimo, dišemo, smijemo, jedemo Magiju! 

Sve se čini tako lako, tako logično, tako prirodno, dok usred prekrasnih šuma sjevernog New Yorka dozivaš svojeg Anđela Čuvara, pričaš o ritualu, o biblijskim metaforama, meditiraš na svoja vlastita krila… i znaš da si tu s razlogom, da tu stvarno pripadaš. Ostatak svijeta za tebe nestaje. 

I kad te naposljetku četvero izvanrednih Magova blagoslove, položivši dlanove na tvoju glavu i dozivajući glasno tvoje Vodiče, dok tvoji suputnici svjedoče tvojem uznesenju glasno mantrajući, zaboraviš na sva ograničenja ove realnosti… Tvoje iskustvo Života popne se za ljestvicu više, i od tog trenutka nadalje koračaš svijetom kao Novi Ti. 

Ti koji Zna Tajnu. 

“Je li vrijedilo doći?” pitao me nakon svega.

“Naravno!” iskoristila sam priliku za još jedan zagrljaj, još jedan poljubac, još jednu tihu želju da bude sretan, da cvjeta, da voli. “Nemaš pojma koliko mi značiš,” ostalo je neizgovoreno. Jer to ne izgovaramo. To znamo, prešutno, u svakom atomu svojeg bića.

Vratiti se u “običan” svijet nakon tog iskustva bilo je u najmanju ruku čudno. U škripavom noćnom vlaku do Manhattana osjećala sam pregolemost mojeg Anđela. Sama, u mraku, okružena sumnjivim ljudima svih boja i namjera, osjećala sam se zaštićena kao nikada. Uzde mog života u mojim su rukama, i ja nisam ovo tijelo, ovo meso i kosti. Ja Jesam. Život. Jesam Sve. Mogu sve.    

Svi su mi putevi otvoreni, na meni je da budem spremna njima kročiti. Sve što sam ikada radila oduvijek me vodilo do tu gdje sam sad. Sve je savršeno i baš kako treba biti, kako ja želim. Ljubav je pogonsko gorivo Kreacije, i dok god Volim – sve što trebam će dolaziti, upravo u tempu kojim treba, na najljepši, najradosniji mogući način! 

Iskoračila sam u veličanstvenu zgradu stanice Grand Central i shvatila – hej, pa ja sam na Manhattanu! Iznad mene na stropu gigantski znakovi zodijaka i momentalni sinkronicitet – u temelju, u jezgri ovog grada je Magija! Znalački su ovu prijestolnicu svijeta majstori Magije osmislili i sagradili baš tu, na ovom komadu zemlje. 

Jako me zanimalo: zašto baš tu, i zašto baš ovako? Zašto je ovdje sve tako spektakularno, tako grandiozno, naizgled pompozno a opet – prekrasno i veličanstveno. Odgovor je došao odmah,  čim smo sjeli u prvi veganski restorančić i ja sam počela blagosloviti hranu. 

Usrkala sam energiju iz tla – i skoro odletjela! Kakva Snaga! Kakva Moć! Trebalo mi je par trenutaka da se zbrojim, i probam ponovno: uzimam energiju iz tla u sebe, kako bih blagoslovila svoju hranu… i osjećam tu neopisivo snažnu energiju Majke Zemlje, tog tla ispod samog Manhattana, kako mahnitom silinom ulazi direktno u moj solarni pleksus i hrani ga nevjerojatnom snagom! Osobna Moć eksplodirala je u svakoj stanici mojeg bića. 

Nijedno tlo nisam osjetila toliko snažno. Prizivala sam energiju iz svetih tla diljem svijeta, od Majke Indije, Balija, Perua, Meksika, Egipta, drevnih piramida i hramova… ali ovakvu silu nisam nikada primila u tijelo! 

I eto odgovora zašto je New York baš to što jest, i baš tu. Najmoćnije tlo na svijetu otkrili su stari Magovi i tu sagradili prijestolnicu svijeta. Možemo misliti što god želimo o “civilizaciji” kakva se rodila tu, ali ono što jest činjenica je – to je mjesto Osobne Moći. I zato ljudi dolaze baš u New York ostvariti svoje lude snove… I gle čuda, i ja sam to, potpuno nenamjerno, učinila! Baš tu! Nisam postala zvijezda Broadwaya, već sam ostvarila za mene mnogo luđu želju: učiti i raditi Magiju s Magovima.  

Kreacijo, hvala ti! Živote, hvala ti što me vodiš baš tamo gdje želim ići, i znaš mnogo bolje orkestrirati situacije od mojeg malog uma. Trebat će vremena da se ovo izvanredno iskustvo integrira u cijelu mene, ali ono što sam ponovno potvrdila jest: sve što želimo ostvarit će se, na najčudniji i najsavršeniji način kakvog naš mali um ne može ni zamisliti! 

Kad pustimo očekivanja kako se nešto treba dogoditi, i usmjerimo svoju Volju u to što želimo, javljamo Kreaciji što da nam daruje. Ona jedva čeka, jer ona je “Kreacija” – ona za nas Kreira! Ponekad joj treba više vremena, jer smo i mi neodlučni oko toga što točno želimo… a ponekad je put jednostavno dug, jer su prepreke velike. 

Put djevojčice odrasle u komunističkom neboderu, u društvu oskudice, koja sanja da čarobnim štapićem oboja svijet u ružičasto, do odrasle žene koja počinje koristiti taj čarobni štapić – i vjeruje da to doista i može! – bio je dug i pun prepreka. Prepreka zvanih “ja toga nisam dostojna”. To je za neke druge ljude, one plave krvi, one moćne, sposobne, magijski educirane… ili za kraljice iz bajki. 

Bio je to i put Otvaranja Srca, jer to je jedini put koji vodi u život koji ima svrhu. Put oprosta, zahvalnosti i prihvaćanja, no to će biti tema nekog sljedećeg bloga… 

I baš kao i moj Učitelj, koji stalno ponavlja kako on nije učitelj, i ja sam putu na kojem trebam prihvatiti vlastitu ulogu učiteljice magijskih znanja. Nije to lako, jer – znam da ništa ne znam! O moj Sokrate, jesi ga zabiberio! 

Avantura na Putu Junaka ne nedostaje, kao što ni hrabrosti ne nedostaje u srcu koje zna da je sve moguće. Svaki put kad otvorim našu Veselu Magijsku Zajednicu na Patreonu, naš kolektiv predivnih bića koje vjeruju, kao i ja, da je Život Magija, i svjedočim koliko strasti, entuzijazma i čarolije dijelimo mi – sve odreda Balkanci, odrasli u istim komunističkim neboderima, u oskudici nade da je zamah štapićem dovoljan da promijenimo svijet – prožme me spoznaja da je Život: Magija na djelu! 

P.S. Ako ste se prepoznali u ijednom dijelu ove priče, čak i ako dalje sumnjate da je magija stvarna, ali osjećate Zov i žudite za životom punim čarolije, pridružite se našoj Veseloj Magijskoj Zajednici i – osjetite na vlastitoj koži kako zamahom čarobnog štapića možemo, doista možemo, promijeniti svijet! 

Mjesečna donacija za SVE (!) materijale je 10 EUR, jer ovo znanje želi biti dostupno svima, i mi želimo da bude otvoreno svima koji traže sve to što sam i ja desetljećima tražila.

Pročitaj sve dosadašnje tekstove

Priče iz vječnosti: Vječni ples muške i ženske energije

Ines Jukić s nama dijeli priču o vječnom plesu muške i ženske energije koju je kanalizirala direktno…

Otključaj zaboravljena znanja u sebi!

Sanja piše o svojem putu u New York, prijestolnicu Magije, kao i o svojem putu upoznavanja…

Vriskom do Slobode!

Kako bismo osvijestili i osvijetlili sve što se u našem umu, egu i srcu krije, kako bismo razbili…

In Tarot Veritas

Sanja Radović, autorica najvećeg online tečaja Tarota na hrvatskom jeziku i začetnica Vesele…

Četiri smjera, četiri Vjetra, četiri Žene Moći

Četiri Vjetra bez iznimke utječu na svaku ženu. Ako osvijestimo taj utjecaj, tada nam je on pomoć na…

Od Kakica do Šljokica – Sveta alkemija

Ines iz SuperNaturalsa piše nam kako iz straha (ili bilo koje druge Tame) izvlači Dar. Otkriva nam…

Kako je nastao prvi balkanski festival magije i svjesnosti – MagMa 

Sanja iz SuperNaturalsa piše nam kako se manifestirala njezina želja da Ines, Sergio i ona gostuju…

Kako sam spoznala sedam lekcija crne magije

Moja prirodna sklonost vidjeti samo lijepo, inače jedan od glavnih magijskih moći Svjetlosnog…

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *